Zaključene ovogodišnje korizmene tribine u Hrnetiću s temom o ispovijedi: "Ni ja te ne osuđujem!"


Obično ono što je najvažnije kažemo na kraju. Tom logikom vodile su se i korizmene tribine u Hrnetiću pa je ova peta i posljednja u nizu tribina pod zajedničkim nazivom "Korizma u Hrnetiću" obradila temu ispovijedi. U nedjelju 7. travnja 2019. u 10 sati svoje predavanje u Crkvi Hrvatskih Mučenika u Hrnetiću započeo je poznati ispovjednik msgr. Jorge Ramos svećenik Prelature Opus Dei. Njegovo predavanje je bilo inspirirano Isusovim riječima ženi grešnici: "Ni ja te ne osuđujem!"

Predavač je odmah na početku istaknuo cilj i svrhu predavanja govoreći: " Braćo i sestre, cilj ovog našeg današnjeg kratkog predavanja može biti i nutarnji poticaj da još jednom poslušamo kako nas naš Gospodin tijekom ove korizme zove na obraćenje. Slušali smo danas u evanđelju kako je Isus cijelu noć molio u Maslinskom vrtu prije ovog lijepog događaja kojeg nam je ostavio za nadahnuće i primjer. Provodi cijelu noć u molitvi onda dolazi u Hram i poučava mnoštvo. Svi ga žele slušati, svi žele čuti što Isus govori stoga su farizeji i pismoznanci bili ljubomorni jer su mislili da Isus odvlači narod za sobom, svi su hrlili za njim zato napadaju Isusa i u evanđelju vidimo kako su doveli neku ženu k Isusu zatečenu u preljubu, stavili su je u sredinu pred Učitelja i upitaše Isusa: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" Ovo je bila farizejska zamka za Isusa, stavili su Isusa pred jednu dilemu. Farizeji su prezirali tu ženu, mislili su jer je grešnica da ne zaslužuje milosrđe, no Isus želi navjestiti novost evanđelja, dolazi navjestiti milosrđe. Ako sada kaže - Ako tako piše u Zakonu kamenujte je, onda bi oni mogli reći pred cijelim narodom vidite da on nije drugačiji od nas, narod bi uvidio da njegov govor o milosrđu ima granice i da Isus nije milosrdan kako je rekao. S druge strane ako bi rekao da to ne čine, da ju ne kamenuju jer to nije u redu i protiv je dostojanstva nje kao osobe, farizeji bi ga onda mogli optužiti da krši Zakon i Hramska straža bi ga uhitila. No, Isus je šutio jer je uistinu došao kako nam današnja čitanja kažu "učiniti sve novo". Evanđelje govori: "Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu." Međutim farizeji su i dalje navaljivali zbog toga Isus se uspravio i postavio im pitanje: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." Isus se zatim ponovno sagnuo i stao pisati po zemlji. Što to znači neka prvi baci na nju kamen, to znači neka izvrši smrtnu presudu, prvi kamen bi trebao biti veliki kamen, kamen koji može ubiti. Tko je od vas bez grijeha? Ljudi su počeli odlaziti od najstarijih. Možda su trebali u tom trenutku učiniti jedan čin poniznosti, kratki ispit savjesti i priznati da su griješni, reći I ja imam grijeha, možda imam i većih od te žene. I tražiti oprost od Isusa, no oni su radije otišli tako da su na kraju ostali sami Isus i žena što stajaše u sredini. U tom trenutku događa se jedna promjena - žena se miče u stranu sad je Isus taj koji je u središtu. Žena je do tada šutjela jer je najvjerojatnije bila u velikom strahu, no sad kad je s Isusom sama sposobna je govoriti. Isus ju je u tom trenutku pogledao blago možda i s dozom humora upitavši je: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Ona reče: "Nitko Gospodine." Dok su farizeji bili prisutni zbog straha nije izgovorila ni jednu riječ sada kao da je dobila snagu, ohrabrila se zbog ozračja povjerenja jer je vidjela kako Isus s njom ljubazno postupa i odgovorila. "Reče joj Isus: Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti."


Tema milosrđa, ispovijedi i obraćenja je tipična korizmena tema te je zasigurno velika pomoć za dublje poniranje u otajstvo korizme bilo i razmišljanje o odnosu Isusa prema ženi zatečenoj u preljubu, tako je predavač nastavio: "Okupili smo se danas jer želimo i sami čuti ovaj Isusov poticaj. Kako je važno priznati svoje grijehe. Nitko od nas nije savršen stoga je ovo poticaj za razmišljanje. Svi koji su bili akteri događaja bili su grešnici, oni koji su otišli od Isusa nisu dobili oproštenje, a žena koja se Isusu približila dobila je oproštenje. Kako je važno biti blizu Isusu. Kako je važna ta blizina s Bogom. Oproštenje se događa kada je žena ostala sama s Isusom. Važno je da i mi znamo s Isusom biti sami, odvojiti vrijeme za molitvu, doći u crkvu i ako je i velika skupina ljudi u crkvi duša opet može biti sama s Isusom. Žena osta sama s Isusom i dobi snagu za reći - Gospodine nitko me nije osudio, ali kajem se, želim se popraviti, želim biti nova osoba. - Isus joj kaže "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."  

Kako bi prisutne potaknuo na češću ispovijed predavač je istaknuo i kako nas sam papa Franjo na to često puta poziva: "Kako je važno da redovito idemo na svetu Ispovijed. Papa Franjo često puta govori: "Nemojmo se nikada umoriti tražiti oproštenje, jer se Gospodin nikad ne umara opraštajući." Možda smo i mi oni koji su se već umorili misleći - toliko puta sam se trudio i nisam uspio, zašto radije ne odustanem. - Nikada ne smijemo odustati, ovo današnje evanđelje nam je poticaj za to. Važno je da ako padnemo i drugi i treći put da nikad ne klonemo, svaki put se treamo ustati ići na ispovijed i ponizno kleknuti i reći Isusu: Gospodine oprosti mi, smiluj se meni grešniku. Jedna osoba mi je nedavno u jednom razgovoru rekla: "Velečasni, čini mi se da mi nećemo prestati griješiti onda kada mi odlučimo tako nego onda kada Gospodin odluči."  Nemoćni smo bez Božje pomoći. To je jako važno za razumjeti, normalno da ne želimo griješiti, slabi smo, grešni smo, trebamo se prepustiti Gospodinu. Papa Franjo poručuje nešto jako lijepo: "Vjerujem da Bog postoji, da je živ da me vidi da me čujeda me vodi da me ljubi da mi oprašta da je moj Bog dovoljno kreativan i snažan da okrene sve na dobro pa i zlo naših grijeha." Gospodin može sve okrenuti na dobro. Stoga je jako važno nikada ne odustati."

Često puta nam priča koju nam netko ispriča brzo prenese neku važnu životnu poruku i Isus je to znao i zato je često koristio usporedbe, tako je i msgr. Ramos sa svojim slušateljima podijelio jednu priču: "Jednoga dana jedan je čovjek bio u svojoj kući i razmišljao je kako danas treba donijeti neku važnu odluku. Kleknuo je i pomolio se: "Gospodine, evo me, što god ti hoćeš učinit ću!" Bog mu je jako brzo odgovorio i pokazao mu što od njega želi. Poveo ga je u dvorište iza njegove kuće, u tom dvorištu je bio jedan ogroman kamen i rekao je tom čovjeku: "Želim da svaki dan guraš ovaj kamen." Čovjek se odazvao spremno i odmah počeo gurati kamen i upirati se rukama oda nj svom snagom. Gurao je tako do podneva, onda se vratio u kuću gdje ga je žena dočekala s lijepim ručkom i onda opet popodne. I tako jedan dan tri dana, sedmi dan se doduše odmorio i otišao na misu, a onda opet guraj kamen. Prošlo je tako godina za godinom dugo vremena. Kad je zaredalo punih deset godina čojvek se zamislio nad tim svojim svakodnevnim poslom i požalio se Bogu: "Gospodine, evo već deset godina guram taj kamen i nije se pomakao ni milimetra." Gospodin ga je blago pogledao i rekao mu: "Ja ti nisam rekao da pomakneš kamen, već da ga guraš, pogledaj sebe, pogledaj kako su ti ojačale ruke i noge, pogledaj kakvu si kondiciju stekao poput pravog sportaša. Nisam htio da pomakneš kamen nego da poboljšaš sebe." Ta priča može biti poticaj i za naš život, što to Isus od nas traži: "Budite dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski" Budite milosrdni kao Otac nebeski. Gospodin od nas ne traži da budemo bezgrešni, mi poznajemo samo jednu takvu Bezgrješnu Djevicu Mariju svi smo mi ljudi grešnici. Gospodin od nas traži trud, traži da guramo kamen da se borimo svaki dan. Ponekad se bojimo vlastite grešnosti i govorimo ja ne mogu gurati kamen, ja ne mogu gurati svoju dušu, grešan sam, a onda čujemo Gospodinov glas "Kako mi je drago kad vidim da se trudiš, da ne odustaješ, da si ustrajan!" - to iskustvo je poticaj stoga molimo i mi koji smo već bili na misi i mi koji ćemo biti, molimo za ustrajnost."


Grijeh nas čini nesretnima, a problemi se ne mogu rješiti za dan, zato nam Gospodin pritječe u pomoć svojim praštanjem i obnavlja nam snagu: "Gdje je naša svetost? Točno je u ovoj činjenici, u ovoj otvorenosti, da uvijek molimo za oproštenje. Krivo sam učinio - što učiniti, kajem se i nastavljam dalje. Jučer sam upitao jednog dječaka: "Jesi li sretan?" odgovorio je: "Jesam!", a onda sam ga opet upitao: "Jesi li uvijek sretan?" on mi je zatim odgovorio: "Nisam uvijek." Zatim sam ga blao upitao: "Zašto nisi uvijek sretan?" a on mi je pomalo tužno odgovorio: "Zbog grijeha." Složio sam se s tim dječakom. Grijeh prekida našu vezu s Isusom, zbog toga nismo uvijek sretni ali možemo se uvijek pokajati, uvijek možemo otići na svetu ispovijed i biti ponovno sretni. Molimo Gospodina da nas ohrabri, da nas blagoslovi, da nas uvijek prima i da nam daje snagu da ne posustanemo. Ako osjećamo da je nešto krivo u našem životu ponizno ga danas molimo za oproštenje. Poput ove žene ostanimo nasamo s Isusom i primimo oprost. Isus nas čeka u ispovijedaonici u tom trenutku smo s njim sami, na nas se izlijeva krv koju je prolio na križu, ona čisti naše grijehe, pere ih. Stoga nemamo razloga za posustajanje i odustajanje, za žalost i razočaranje. Isus uvijek oprašta."



Nakon predavanja uslijedila je sveta misa koju je predvodio msgr. Ramos, a u propovijedi je nastavio svoje razmišljanje govoreći kako Gospodin sve čini novo. "Molimo danas za tu novost, molimo da ozbiljno prihvatimo poruku evanđelja. Moramo se obnoviti. Vidim da ovdje u Crkvi ima onih za koje mi u Portugalu kažemo da su novi, naime na portugalskom se za mlade kaže novus, novo itd. Obratiti se, obnoviti se znači postati ponovno mlad. I mi se trebamo obratiti, obnoviti, Isus je došao obnoviti svijet, obnoviti nas, obnoviti naše duše. Što je učinio Gospodin u Knjizi proroka Izaije, učinio je da u pustinji proteče voda, rijeka u stepi. Na početku Novoga zavjeta stoji osoba Ivana Krstitelja i njegov poziv: "Pripravite put Gospodinu!" To je ono što Gospodin želi danas učiniti i nama, želi pustinju naše duše pretvoriti  u plodonosan vrt prepun stabala, prepun plodova, u mjesto gdje Bog može prebivati, gdje se može šetati kao na početku stvorenja. Bi li vi htjeli da vaša duša bude ugodan park za Boga, da u njoj Bog rado prebiva, da se u našoj duši dobro osjeća. Volite li vi ići u parkove? Ja volim! Lijepo je kada je park uređen, a to isto Gospodin želi za našu dušu da bude uredna, da bude nova. Zbog toga danas s psalmistom kličemo: "Velika nam djela učini Gospodin, opet smo radosni."

Plod obraćena života je vidljiv u činjenju dobrih djela. Koliko su važna dobra djela koja činimo mogli smo vidjeti i iz primjere jednog muslimana koji je po maloj dobroti jednog katoličkog svećenika i činu ljubaznosti zavolio Katoličku crkvu i donio odluku da se sa svojom djevojkom vjenča u Crkvi. "Koliko košta jedna boca vode? No, ona može biti dovoljna da nekoga ohrabrimo i ozdravimo svojom velikodušnošću. Želimo biti velikodušni, ljubiti svoje bližnje, želimo uvijek činiti dobra djela. Plod obraćenja je i taj da se uvijek trudimo biti dobri jedni prema drugima, da se trudimo biti bolji, malo više slušati, pomagati prijateljima, kontrolirati sebe bolje. Trudimo se učiniti ovu bitnu promjenu u svome životu a Gospodin će nam sigurno pomoći."

Kakav utisak je ostavilo predavanje i propovijed na slušatelje govori i činjenica da su se cijelo nedjeljno prijepodne msgr. Ramos i don Filip župnik u Hrnetiću izmjenjivali u ispovijedaonici. Potaknuti predavanjem i propovijedi mnogi su se odlučili pristupiti sakramentu pomirenja, a zbog velikog broja onih koji traže ispovijed svećenici su ispovijedali i više od sat vremena nakon završetka mise.  

Komentari